28. ožujka 2017. godine u OŠ Zapruđe u Zagrebu održao se okrugli stol pod nazivom „Urbani školski vrtovi – izazovi i mogućnosti“. Događanje je organizirala Udruga O.A.ZA. – Održiva Alternativa ZAjednici, kao dio O.A.ZA.-inog projekta „Oaza za djecu“ (koji financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Grad Zagreb) u suradnji s Centrom za civilne inicijative koji provodi Program E-misija u Gradu Zagrebu i još četiri županije središnje Hrvatske, a koji financijski podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.
U punoj školskoj zbornici okupili su se brojni ravnatelji i učitelji zagrebačkih osnovnih škola (Darko Cindrić – ravnatelj OŠ Davorin Trstenjak, Gordana Fileš – ravnateljica OŠ Dobriša Cesarić i dr.) te predstavnici javnih tijela: Astrid Horvat iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Jasminka Kurtanjek iz Ministarstva zdravstva, Katarina Milković iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te Vanja Ušaj, Bernarda Božićković-Kričković i Ankica Bušić iz Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo. Cilj nam je bio poticati međusektorsku suradnju u osnivanju i održavanju urbanih školskih vrtova kako bi se djeci osigurale visokokvalitetne izvannastavne aktivnosti.
Okrugli stol otvorila je Izeta Colarić – pedagoginja OŠ Zapruđe, zatim je okupljene goste uvodnom riječju pozdravila Astrid Horvat koja je članica stručnog povjerenstva za izbor najljepšeg školskog vrta u Republici Hrvatskoj u organizaciji HRT-a i Lidije Komes.
U svom kratkom govoru Astrid Horvat naglasila je prednosti vrtlarenja u školi koje oplemenjuje pedagoški i obrazovni aspekt rada – zahvaljujući vrtlarenju djeca razvijaju osjećaj zajedništva s vršnjacima, učiteljima i roditeljima te uče strpljenje i ustrajnost koji su nagrađeni pravim plodovima njihova rada. Istaknula je također da radom u vrtu djeca, osim tijela, razvijaju i duh na način da se povezuju sa svojim potrebama.
Mirela Despotović – predsjednica CCI-a Hrvatska – i Nikolina Turčinović Dupor – stručna suradnica i trenerica – upoznale okupljene s radom udruge CCI i Programa E-misija, a Mile Drača – voditelj odjela ekologije u Udruzi O.A.ZA. – predstavio projekt „Oaza za djecu“, došlo je vrijeme da se prezentiraju primjeri dobre prakse.
Riječ je predana Darku Cindriću koji je ispričao kako je zajedničkim radom djece, učitelja, školskog osoblja i O.A.ZA.-inih stranih volontera (koji su pod vodstvom Mile Drače došli u Hrvatsku preko programa Erasmus+) uz stručnu pomoć Zrinjevca i financijsku Ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba te Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj nastao vrt „Trnoslav“ koji je 2016. godine dobio gore spomenuto priznanje za najljepši školski vrt u Zagrebu. Ključni za uspjeh su, prema riječima ravnatelja OŠ Davorina Trstenjaka, uključivanje kvartovske zajednice i potpuna dobrovoljnost rada u vrtu.
Međutim, pravi je izazov manjak prostora za vrt u školama koje nemaju vlastito dvorište što je slučaj u OŠ Zapruđe. Tako je škola dobila dozvolu od Gradskog ureda za prostorno uređenje za korištenje parcele u gradskom vlasništvu smještene odmah uz samu zgradu. Napravljen je projekt, posađen je voćnjak i živica koja štiti vrt od vanjskih utjecaja, u planu su vanjske učionice koje će omogućiti održavanje nastave određenih predmeta izvan školskih klupa. Pokretanju vrta uvelike su pridonijeli planinari iz planinarske grupe „Gojzeki“. Učiteljica Duška Marčić-Svilarnaglasila je važnost uključivanja nastavnika koji time daju primjer učenicima i njihovim roditeljima. Veliki poticaj za razvoj vrta daju također programi poput Erasmus+ koji doprinose bogatstvu školskih aktivnosti.
S izazovom nedostatka prostora za vrt suočava se i OŠ Ivana Gundulića smještena u strogom centru grada. Oni su stupili u suradnju s Botaničkim vrtom koji je školi omogućio postavljanje povišenih gredica na njihovom području. Međutim, pokazalo se problematičnim vođenje učenika na aktivnosti u vrt koji nije smješten neposredno uz školu. No, i za takve probleme postoje rješenja – vrt ne mora biti velik, a moguće je postaviti povišene gredice oko zgrade ili u školskim hodnicima pa tako omogućiti osnovnoškolcima kontakt s prirodom i u centru metropole.
Dobar je primjer iskorištavanja svakog milimetra prostora vrt OŠ Josipa Jurja Strossmayera koja je također smještena u centru Zagreba. Učionice, hodnici i obješene palete po uzoru na viseće vrtove mjesto su na kojem učenici uzgajaju biljke. Osim toga, škola surađuje s domom za starije osobe „Centar“ u radionicama u njihovom terapijskom vrtu. Osim međugeneracijskog povezivanja, spominje učiteljica Katarina Kostadinovska, vrijednost se vrtlarenja očitava i u promoviranju poduzetničkih ponašanja te terapijskom učinku na djeci s ADHD-om. Prema njenim riječima u projekt se isplati ulagati dodatno vrijeme jer je korist za djecu neprocjenjiva.
Jedan inspirativan primjer dobre prakse predstavila je Jadranka Bjelica – ravnateljica OŠ Frana Krste Frankopana. S financijskim izazovom škola se suočila tako da je osnovana školska zadruga koja već deset godina zaradu od prodaje svojih proizvoda štedi upravo za osnivanje vrta. Neprocjenjiva je bila i u tom slučaju podrška roditelja među kojima se našao krajobrazni arhitekt koji je napravio cijeli projekt budućeg vrta nazvanog „Gartlic“ prema zbirci pjesama „Gartlic za čas kratiti“ autorstva Frana Krste Frankopana. Škola planira dodijeliti na korištenje nekoliko gredica susjedima iz kvarta koji će ih moći održavati ljeti kad škola ne radi. Ravnateljica ističe da je strpljenje, uključivanje cijele škole i dobro planiranje ključ uspjeha u osnivanju vrta.
Zatim je govorila Gordana Fileš, ravnateljica OŠ Dobriše Cesarića koja je istaknula da je svaki način da se dođe do školskog vrta dobar, bilo planski ili neplanski. Malim koracima i nadogradnjom postojećih aktivnosti može se težiti k tome da vrt popunjava praznine, odnosno rješava probleme i ispunjava određene potrebe u životu škole – da se stvori mjesto za igranje na svježem zraku ili da se djeca, roditelji i nastavnici druže u njemu.
Antonija Lujanac, knjižničarka OŠ Dobriše Cesarića ispričala je kako je uz pomoć nekolika nastavnika, ravnateljice i Mile Drače od hrpe otpada nastao predivan kamenjar. Ističe da je važno motivirati nastavnike osobnim primjerom bez nametanja ideja i koncepcija.
Najviše je pitanja potakla tema mogućnosti konzumacije plodova ubranih u školskim vrtovima i serviranja ih djeci. Predstavnice Ministarstva zdravstvaizjavile su da je bitno držati se dobre poljoprivredne prakse – porijeklo sadnica mora biti poznato čime je moguće utvrditi proizvodni lanac. Ne preporučuje se tretiranje biljaka pesticidima što u praksi znači da bi proizvodi trebali biti organski uzgojeni, a hrana mora biti zdravstveno ispravna. Kako bi se dokazalo da plodovi dolaze iz školskog vrta, savjetuje se vođenje evidencije s vrstom i količinom plodova te datumom berbe. Za sva pitanja povezana ekološkom proizvodnjom potrebno se javiti Ministarstvu poljoprivrede koje će dati naputke o daljnjim koracima.
Budući da vrtlarenje potiče i sakupljanje sjemena, palo je pitanje smije li se koristiti sjeme dobiveno u školskom vrtu, a koje nije certificirano, u razmnožavanju biljaka. I ovaj put predstavnice Ministarstva zdravstva uputile su zainteresirane u Ministarstvo poljoprivrede. Međutim, Sunčana Pešak, stručnjakinja za ekološku poljoprivredu i zaštitu hrvatskog sjemena rekla je da ekološki proizvođači smiju koristiti svoje sjeme za vlastite potrebe.
Veliko je iznenađenje sudionika okruglog stola izazvala izričita izjava o tome da nije dozvoljena proizvodnja zimnica i drugih proizvoda od plodova ubranih u vrtu, a da nisu zadovoljeni svi tehnički uvjeti. Nažalost, za sada ne postoje pisane upute i standardi za prerađivanje plodova u proizvode i poluproizvode u slučaju škola, istaknule su predstavnice Ministarstva zdravlja. To je zbunilo pojedine sudionike – zaključilo se da je to pitanje prijeko potrebno dodatno iskomunicirati s Ministarstvom zdravstva.
Sudionici okruglog stola uočili su mnoge pozitivne promjene koje su rezultirale osnivanjem vrta u njihovim školama – vrtlarenje je jednostavna i nezahtjevna izvanučionična aktivnost koja omogućuje uvođenje zorne nastave te olakšava učenicima povezivanje činjenica i usvajanje znanja. Vrtlarenje omogućava ponovno povezivanje škole s lokalnom zajednicom – povećana je prisutnost stanovnika kvarta u životu škole i obrnuto. Pomnim odabirom vrsta biljaka postaje moguće da u plodovima svoga rada uživaju i djeca koja se vraćaju u školske klupe tek na jesen.
Unatoč tome što svaka škola ima drugačije uvjete, prema iskustvu sudionika mogu se navesti dvije sastavnice bez kojih nijedan vrt ne bi zaživio, a to jest stručna pomoć (npr. Agronomskog fakulteta, Botaničkog vrta, organizacija civilnog društva, Zrinjevca) te motiviranje nastavnika i školskog osoblja, roditelja i kvartovske zajednice na održavanje vrta (npr. kroz dane otvorenih vrata, javne tribine, predavanja, manifestacije u vrtu i sl.). Tu je i Grad Zagreb koji je otvoren za suradnju i spreman je pomoći što je potvrdila Katarina Milković – pomoćnica pročelnika za odgoj i obrazovanje Grada Zagreba. Važno je također imati posvećen tim u školi koji će, pod blagoslovom ravnatelja, koordinirati sve vrtne radove. Kad se ti elementi poslože, radna snaga ne bi trebala biti problem – uvijek će netko biti inspiriran da se priključi.
Na kraju je Mile Drača istaknuo važnost paralelnog razvoja triju aspekata održivosti svakog školskog vrta: socijalnog (međuljudski odnosi), ekološkog (kompostiranje, recikliranje, sakupljanje sjemena i razmnožavanje bilja) i ekonomskog (izvori financiranja). Posebno je naglasio jednu od najvažnijih osobina vrtlara, a to je strpljenje. Kako bi se stvorio sustav podrške u osnivanju vrtova, važno je povezivanje državnih institucija, civilnog sektora i škola. Udruge mogu pružiti stručnu pomoć i preuzeti provođenje velikog dijela aktivnosti u školama. Tako se na primjer u projektu „Oaza za djecu“ planira formiranje tima koji će pomagati školama da osnuju vrtove. Osim toga, kroz Program E-misija provode se edukacije iz područja održivog razvoja – zainteresirani mogu sudjelovati u radionicama o kompostiranju s izradom kompostera, formiranju školskog vrta i drugim temama. Također se sve institucije u lokalnoj zajednici, kao i organizacije civilnoga društva, mogu javiti kako bi dobili podršku u obliku informiranja, savjetovanja ili izobrazbe.
Nakon službenog dijela pripremljena je zakuska koju su aranžirale tete spremačiceOŠ Zapruđe. U neformalnoj atmosferi širili su se primjeri dobre prakse, pa čak su se počele razvijati nove veze i suradnje.
Bez obzira na to s kojim se preprekama susrećemo u osnivanju i održavanju školskih vrtova, uz kvalitetno planiranje i stručnu pomoć te veliku ljubav prema biljnom svijetu, svaki se izazov pretvara u priliku za rast.
Piše: Patrycja Pieniazek